Otpornost na antibiotike Polimikstina: Raspakiranje rastuće krize u obrani od infekcija u posljednjoj liniji. Otkrijte kako ova rastuća prijetnja izaziva globalno zdravlje i što budućnost donosi. (2025)

• Uvod: Ključna uloga polimikstina u modernoj medicini
• Mehanizmi otpornosti na polimikstine: Genetski i biokemijski uvidi
• Globalna epidemiologija: Praćenje širenja otpornosti
• Klinički utjecaj: Posljedice za ishode pacijenata i zdravstvene sustave
• Otkrivanje i nadzor: Trenutne metode i novonastale tehnologije
• Pojedinci otpornosti: Poljoprivredni, klinički i okolišni čimbenici
• Terapeutske alternative i strategije kombinacija
• Regulatorne i inicijative upravljanja: Politike Svjetske zdravstvene organizacije i CDC-a
• Prognoza tržišta i javnog interesa: Očekivano povećanje istraživanja i svijesti od 40% do 2030. godine
• Budući izgledi: Inovacije, izazovi i put naprijed
• Izvori i reference

Uvod: Ključna uloga polimikstina u modernoj medicini

Polimikstini, posebno polimikstin B i kolistin (polimikstin E), ponovno su postali esencijalni antibiotici u globalnoj borbi protiv bakterijskih infekcija otpornijih na više lijekova (MDR) gram-negativnih sojeva. Prvi put otkriveni 1940-ih, njihova klinička upotreba bila je ograničena desetljećima zbog zabrinutosti oko nefrotoksičnosti i neurotoksičnosti. Međutim, alarmantni porast karbapenem-otpornog Enterobacteriaceae (CRE) i drugih MDR patogena zahtijevao je njihovu obnovljenu primjenu kao terapije u posljednjoj liniji u bolnicama i kritičnim okruženjima. U 2025. godini, polimikstini ostaju među rijetkim učinkovitim opcijama za liječenje životno ugrožavajućih infekcija uzrokovanih organizmima poput Klebsiella pneumoniae, Acinetobacter baumannii i Pseudomonas aeruginosa.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) klasificirala je ove patogene kao “kritičnu prioritet” zbog njihove otpornosti na većinu dostupnih antibiotika, naglašavajući nezamjenjivu ulogu polimikstina u modernoj medicini. Svjetska zdravstvena organizacija i Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) istakli su hitnu potrebu za očuvanjem učinkovitosti polimikstina, budući da bi otpornost na ove agense ozbiljno ograničila mogućnosti liječenja i povećala smrtnost od inače upravljivih infekcija.

Nedavni podaci nadzora ukazuju na to da otpornost na polimikstine raste globalno, a širenje mobilnih gena otpornosti poput mcr-1 predstavlja značajnu prijetnju. Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) i nacionalne javnozdravstvene agencije izvijestile su o sve većem otkrivanju sojeva otpornijih na polimikstine u kliničkim i poljoprivrednim sredinama. Otrend se posebno zabrinjava u regijama s visokom potrošnjom antibiotika i ograničenim programima upravljanja, gdje se otpornost može brzo širiti u zdravstvenim i zajedničkim okruženjima.

Ključna uloga polimikstina dodatno je naglašena njihovim uključivanjem u WHO-ovu Model Listu osnovnih lijekova, što odražava njihov status kao temelja suvremene antimikrobne terapije. Dok se svijet suočava s erom nakon antibiotika, očuvanje učinkovitosti polimikstina je prioritet za globalne zdravstvene vlasti. Kontinuirana istraživanja, koordinirani nadzor i međunarodna suradnja neophodni su za praćenje trendova otpornosti, razvoj novih terapija i implementaciju učinkovitih strategija upravljanja. Izgledi za sljedećih nekoliko godina ovise o zajedničkim naporima vlada, pružatelja zdravstvenih usluga i organizacija poput Svjetske zdravstvene organizacije i Europske agencije za lijekove (EMA) za očuvanje ovih vitalnih antibiotika za buduće generacije.

Mehanizmi otpornosti na polimikstine: Genetski i biokemijski uvidi

Polimikstini, uključujući kolistin i polimikstin B, su antibiotici posljednje linije koji se koriste za liječenje infekcija uzrokovanih bakterijama gram-negativnim otpornim na više lijekova. Međutim, pojava i globalno širenje otpornosti na polimikstine, posebno od otkrića gena mcr posredovanih plazmidom 2015. godine, izazvali su značajne brige za javno zdravlje. Do 2025. godine, istraživanja nastavljaju razjašnjavati genetske i biokemijske mehanizme koji stoje iza ove otpornosti, s fokusom na kromosomske mutacije i horizontalno stečene gene.

Najistaknutiji mehanizam otpornosti na polimikstine uključuje modifikacije A lipidnog sastojka lipopolisaharida (LPS) u vanjskoj membrani bakterija. Ove modifikacije, poput dodavanja fosfoetanolamina ili 4-amino-4-deoksi-L-arabinose, smanjuju negativni naboj LPS-a, čime se smanjuje afinitet vezanja polimikstina. Kromosomske mutacije u regulatornim sustavima, posebno pmrAB i phoPQ sustavima s dva dijela, mogu povećati ove modifikacije. Nedavni genomni nadzor identificirao je nove mutacije u ovim putanjama, posebno u Klebsiella pneumoniae i Acinetobacter baumannii, koje daju otpornost na visokom nivou i sve se više izvještavaju u kliničkim sojevima širom svijeta.

Glavni napredak u posljednjem desetljeću bio je identificiranje i praćenje mobilnih gena otpornosti na kolistin (mcr), koji kodiraju fosfoetanolamin transferaze. Ovi geni, kojih je sada barem deset varijanti (mcr-1 do mcr-10), često su locirani na plazmidima, što olakšava brzi horizontalni prijenos između bakterijskih vrsta. mcr-1 gen ostaje najrašireniji, ali su recentni nadzori u 2024.–2025. godini istaknuli pojavu mcr-8 i mcr-9 u kliničkim i poljoprivrednim okruženjima. Svjetska zdravstvena organizacija i Centri za kontrolu i prevenciju bolesti objavili su upozorenja u vezi s povećanim otkrivanjem ovih gena u Enterobacteriaceae, naglašavajući potrebu za koordiniranim globalnim nadzorom.

Biokemijski, djelovanje MCR enzima rezultira direktnim modifikacijama A lipida, što odražava kromosomske mehanizme otpornosti, ali s dodatnom prijetnjom brzog širenja. Strukturne studije objavljene 2024. pružile su detaljne uvide u aktivne mjesta MCR proteina, otvarajući mogućnosti za razvoj ciljnih inhibitora. Međutim, do 2025. godine, nijedni MCR inhibitori nisu odobreni za kliničku upotrebu, a otpornost nastavlja nadmašivati razvoj lijekova.

Gledajući unaprijed, izgledi za kontrolu otpornosti na polimikstine ovise o poboljšanom genomski nadzoru, upravljanju upotrebom polimikstina u ljudskoj i veterinarskoj medicini te razvoju novih terapija. Međunarodne suradnje, poput onih koordiniranih od strane Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti, trebale bi igrati ključnu ulogu u praćenju trendova otpornosti i informiranju politika u nadolazećim godinama.

Globalna epidemiologija: Praćenje širenja otpornosti

Polimikstinski antibiotici, posebno kolistin i polimikstin B, postali su kritični tretmani posljednje linije za bakterijske infekcije otporne na više lijekova. Međutim, globalna epidemiologija otpornosti na polimikstine dramatično se promijenila u posljednjim godinama, a 2025. godina označava razdoblje povećanog nadzora i zabrinutosti. Širenje otpornosti sada se prepoznaje kao velika prijetnja javnom zdravlju, što je potaknulo koordinirane međunarodne napore nadzora i odgovora.

Početak plazmidom posredovane otpornosti na kolistin, prvenstveno putem obitelji gena mcr, bio je presudan događaj u globalnom širenju otpornosti. Od prvog identificiranja mcr-1 u Kini 2015. godine, sljedeće godine su pokazale detekciju ovog gena u kliničkim, veterinarskim i okolišnim sojevima na svim kontinentima. Do 2025. godine, mcr geni (uključujući mcr-1 do mcr-10) izvještava se u više od 60 zemalja, s posebno visokom prevalencijom u dijelovima Azije, Bliskog Istoka i Južne Amerike. Podaci nadzora iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i regionalnih javnozdravstvenih agencija ukazuju na to da prevalencija kolistin-otpornog Enterobacterales u kliničkim okruženjima sada premašuje 10% u nekim regijama s velikim opterećenjem.

Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) i Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u Sjedinjenim Američkim Državama klasificirali su karbapenem-otpornog i kolistin-otpornog Enterobacterales kao hitne prijetnje. U Europi je ECDC-ov izvještaj o nadzoru iz 2024. istaknuo kontinuirani porast otpornosti na kolistin među sojevima Klebsiella pneumoniae i Escherichia coli, posebno u južnim i istočnim zemljama. Izvješće CDC-a o prijetnjama otpornosti na antibiotike također bilježi sporadične, ali zabrinjavajuće izbijanja kolistin-otpornog infekcija u američkim zdravstvenim ustanovama, često povezanih s međunarodnim putovanjima ili medicinskim turizmom.

Globalno širenje dodatno se komplikuje upotrebom kolistina u poljoprivredi, posebno kao promotor rasta u stočarstvu. Iako su uvedene regulatorne zabrane i ograničenja u Europskoj uniji, Kini i drugim regijama, provedba i usklađenost ostaju varijabilni, što pridonosi stalnim okolišnim rezervoarima otpornosti. Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) nastavlja pratiti i savjetovati o upotrebi antimikrobnih tvari u proizvodnji hrane, naglašavajući potrebu za pristupom Jednog zdravlja.

Gledajući unaprijed, izgledi za kontrolu otpornosti na polimikstine ovise o održavanju globalnog nadzora, brzim dijagnosticiranjem i koordiniranim naporima upravljanja. WHO-ov Globalni sustav nadzora otpornosti na antimikrobne tvari (GLASS) širi svoju pokrivenost i integraciju podataka s ciljem pružanja praćenja u stvarnom vremenu i ranog upozorenja o trendovima otpornosti. Međutim, nastavak evolucije i širenja mcr gena, zajedno s ograničenim terapeutski alternativama, naglašava hitnost međunarodne suradnje i inovacija u sektorima ljudskog i životinjskog zdravlja.

Klinički utjecaj: Posljedice za ishode pacijenata i zdravstvene sustave

Polimikstinski antibiotici, posebno kolistin i polimikstin B, ponovno su postali ključne terapije posljednje linije protiv bakterijskih infekcija otpornijih na više lijekova (MDR) gram-negativnih sojeva. Međutim, globalni porast otpornosti na polimikstine sada ima dubok klinički utjecaj, sa značajnim posljedicama za ishode pacijenata i zdravstvene sustave u 2025. godini i u doglednoj budućnosti.

Nedavni podaci o nadzoru pokazuju da stopa otpornosti na polimikstine raste, posebno među sojevima Enterobacterales i Acinetobacter baumannii. Svjetska zdravstvena organizacija (Svjetska zdravstvena organizacija) neprekidno naglašava prijetnju koju predstavljaju karbapenem-otpornosti i otpornosti na polimikstine, koje su povezane s visokom morbiditetom i mortalitetom zbog ograničenih terapijskih opcija. Infekcije uzrokovane ovim otpornim patogenima često dovode do produženih bolničkih boravaka, povećane potrebe za intenzivnom njegom i viših troškova zdravstvene zaštite.

Klinički, pacijenti zaraženi organizmima otpornim na polimikstine suočavaju se s višim rizikom od neuspjeha liječenja. Višenamjenska studija iz 2024. godine u nekoliko tercijarnih bolnica u Europi i Aziji izvijestila je o stopama smrtnosti većim od 50% u infektivnim bolestima uzrokovanim kolistin-otpornim sojevima Klebsiella pneumoniae. Nedostatak učinkovitih alternativa često zahtijeva korištenje neprovjerenih ili toksičnijih kombinacijskih tretmana, što dodatno komplicira upravljanje pacijentima i povećava rizik od nuspojava lijekova.

Zdravstveni sustavi suočavaju se sa sve većim pritiscima dok izbijanja bakterija otpornijih na polimikstine zahtijevaju poboljšane mjere prevencije i kontrole infekcija. Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti i Centri za kontrolu i prevenciju bolesti u Sjedinjenim Američkim Državama izradili su ažurirana uputstva u 2025. godini, pozivajući bolnice da pojačaju programe upravljanja antimikrobnim sredstvima i nadzora. Ove mjere, iako neophodne, povećavaju operativne troškove i zahtjeve resursa, posebno u okruženjima koja su već opterećena visokim stopama otpornosti na antimikrobne tvari.

Izgledi za sljedećih nekoliko godina ostaju izazovni. Iako su novi antibiotici i dodaci u razvoju, njihova klinička dostupnost je ograničena, a mehanizmi otpornosti—poput plazmidom posredovanih mcr gena—nastavljaju se globalno širiti. Svjetska zdravstvena organizacija i nacionalne zdravstvene vlasti prioritiziraju istraživanje, brze dijagnostike i inicijative upravljanja, ali razlika između pojave otpornosti i odobravanja novih lijekova ostaje.

Ukratko, otpornost na polimikstinske antibiotike u 2025. godini direktno undermira ishode pacijenata i opterećuje zdravstvene sustave širom svijeta. Bez ubrzane inovacije i koordinirane globalne akcije, klinički i ekonomski teret ovih infekcija očekuje se da će se povećati u narednim godinama.

Otkrivanje i nadzor: Trenutne metode i novonastale tehnologije

Otkrivanje i nadzor otpornosti na polimikstinske antibiotike postali su kritični prioriteti u 2025. godini, jer otpornost na agense posljednje linije poput kolistina i polimikstina B nastavlja prijetiti globalnom zdravlju. Trenutne metode za otkrivanje otpornosti na polimikstine u kliničkim i okolišnim sojevima prvenstveno se oslanjaju na fenotipske analize, poput mikrorazrjeđenja u bujnom mediju (BMD), koja ostaje zlatni standard za određivanje minimalne inhibitorne koncentracije (MIC). Međutim, BMD je naporan i dugotrajan, što potiče razvoj i usvajanje brzih dijagnostičkih alata.

Automatizirani sustavi, uključujući VITEK 2 i BD Phoenix, široko se koriste u kliničkim mikrobiološkim laboratorijima za rutinsko testiranje osjetljivosti. Ipak, ove platforme pokazuju varijabilnu točnost za otpornost na polimikstine, posebno u detekciji heteroresistentnih populacija. Da bi se riješili ovi nedostaci, Centri za kontrolu i prevenciju bolesti i Svjetska zdravstvena organizacija objavili su ažurirane smjernice koje naglašavaju potrebu za potvrđivanjem BMD testiranja i korištenjem referentnih sojeva za kontrolu kvalitete.

Molekularne metode sve više dopunjuju fenotipske analize. Reakcija lančane polimeraze (PCR) i sekvenciranje cijelog genoma (WGS) sada se rutinski koriste za otkrivanje gena mcr posredovanih plazmidom (npr. mcr-1 do mcr-10), koji prenose otpornost na polimikstine. Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti podržava integraciju WGS-a u nacionalne programe nadzora, omogućavajući praćenje širenja gena otpornosti u stvarnom vremenu preko granica.

Novonastale tehnologije su spremne transformirati otkrivanje otpornosti u narednim godinama. Dijagnostika temeljena na CRISPR-u i platforme za sekvenciranje nanopora nude obećanje brze, lokalne identifikacije determiniranata otpornosti, s vremenima obrta mjerena u satima umjesto dana. Nekoliko akademskih i javnozdravstvenih laboratorija testira te tehnologije u 2025. godini, s ciljem zatvaranja razmaka između otkrivanja i mjerljivih mjera kontrole infekcija.

Napori nadzora također se proširuju izvan kliničkih okruženja. Praćenje okoliša, posebno u otpadnim vodama i poljoprivrednim mjestima, povećava se kako bi se otkrilo širenje mcr gena u rezervoarima izvan ljudskog. Američka Agencija za hranu i lijekove i međunarodni partneri surađuju na inicijativama nadzora Jednog zdravlja, prepoznajući međusobnu povezanost ljudskog, životinjskog i okolišnog zdravlja u borbi protiv otpornosti na antimikrobne tvari.

Gledajući unaprijed, integracija naprednih molekularnih dijagnostika, dijeljenje podataka u realnom vremenu i globalne mreže nadzora očekuje se da će poboljšati ranu detekciju i suzbijanje otpornosti na polimikstine. Kontinuirana ulaganja u laboratorijsku infrastrukturu i obuku radne snage bit će od suštinske važnosti za održavanje koraka s evoluirajućim prijetnjama u 2025. i kasnije.

Pojedinci otpornosti: Poljoprivredni, klinički i okolišni čimbenici

Polimikstinski antibiotici, posebno kolistin i polimikstin B, postali su kritični tretmani posljednje linije za bakterijske infekcije otpornije na više lijekova. Međutim, pojava i širenje otpornosti na polimikstine postaje sve veća globalna zdravstvena zabrinutost, vođena međusobno povezanim poljoprivrednim, kliničkim i okolišnim čimbenicima. Do 2025. godine, ovi čimbenici oblikuju putanju otpornosti i utječu na prioritete politike i istraživanja širom svijeta.

U poljoprivredi, korištenje kolistina kao promotora rasta i profilaktičkog sredstva u stočarstvu bio je glavni doprinos otpornosti. Otkriće gena mcr-1 posredovanog plazmidom 2015. godine, koje daje prenose otpornost na kolistin, naglasilo je rizik od prijenosa gena otpornosti s životinja na ljude putem lanca hrane. Iako su zavedene regulatorne mjere u nekoliko zemalja—uključujući zabrane ili ograničenja upotrebe kolistina u stočarstvu—podaci o nadzoru ukazuju da mcr geni ostaju prisutni u poljoprivrednim okruženjima, posebno u regijama s manje stroge nadzore. Svjetska organizacija za zdravstvo životinja (WOAH, bivša OIE) nastavlja pratiti i izvještavati o upotrebi antimikrobnih tvari kod životinja, naglašavajući potrebu za globalnom harmonizacijom praksi upravljanja.

Klinički, povećano oslanjanje na polimikstine za liječenje karbapenem-otpornog Enterobacteriaceae (CRE) i drugih infekcija otpornim na više lijekova intenziviralo je selektivni pritisak u bolnicama. Izvješća iz Centara za kontrolu i prevenciju bolesti i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ističu rastuće stope infekcija otpornim na polimikstine, posebno u jedinicama intenzivne njege i među imunokompromitiranim pacijentima. Širenje mcr gena i kromosomske mutacije koje daju otpornost kompliciraju mogućnosti liječenja i povećavaju morbiditet i mortalitet. Kao odgovor, mjere kontrole infekcija i programi za upravljanje antimikrobnim sredstvima se jačaju, ali izazovi ostaju u okruženjima s ograničenim resursima.

Ekološki čimbenici također igraju značajnu ulogu. Otpadne vode iz bolnica, farmaceutske proizvodnje i poljoprivredne otpadne vode mogu sadržavati i polimikstine i otporne bakterije, olakšavajući širenje gena otpornosti u prirodnim ekosustavima. Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) identificirao je otpornost na antimikrobne tvari kao ekološku prijetnju, pozivajući na integrirane pristupe za smanjenje zagađenja i praćenje otpornosti u vodi, tlu i divljim životinjama.

Gledajući unaprijed, očekuje se da će pojedinci otpornosti na polimikstine trajati, uz stalne rizike od prijenosa gena preko sektora i granica. Međunarodne organizacije zagovaraju pristup Jednog zdravlja, integrirajući strategije ljudskog, životinjskog i okolišnog zdravlja. Povećani nadzor, regulatorna harmonizacija i ulaganje u alternativne terapije vjerojatno će oblikovati globalni odgovor u nadolazećim godinama.

Terapeutske alternative i strategije kombinacija

Porast otpornosti na polimikstinske antibiotike, osobito na kolistin i polimikstin B, postalo je kritično pitanje u upravljanju infekcijama otpornim na više lijekova (MDR) gram-negativnim sojevima. Kako stope otpornosti nastavljaju rasti globalno 2025. godine, kliničari i istraživači hitno istražuju terapeutske alternative i strategije kombinacija kako bi očuvali učinkovitost liječenja i ishode pacijenata.

Nedavni podaci o nadzoru pokazuju da se otpornost na polimikstine, često posredovana plazmidom mcr genima, sada izvještava u kliničkim sojevima sa svih kontinenata. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) klasificirala je karbapenem-otpornog i polimikstin-otpornog Enterobacteriaceae kao kritične prioritetne patogene, naglašavajući potrebu za novim terapeutski pristupima. Kao odgovor, nekoliko međunarodnih konzorcija i nacionalnih zdravstvenih agencija koordinira istraživačke i upravljačke napore kako bi se nosili s ovom prijetnjom.

Terapeutske alternative polimikstinima su ograničene, ali su postignuti neki napredi. Novi kombinacije β-laktama/β-laktamaza, poput ceftazidim-avibaktama i meropenem-vaborbaktama, pokazali su aktivnost protiv određenih MDR organizama, iako je njihova učinkovitost protiv sojeva otpornijih na polimikstine varijabilna. Europska agencija za lijekove (EMA) i Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrile su nekoliko ovih sredstava za složene infekcije, no otpornost se već pojavila, što zahtijeva pažljivo upravljanje.

Kombinacijska terapija ostaje kamen temeljac strategije 2025. godine. In vitro i kliničke studije sugeriraju da kombiniranje polimikstina s drugim antibioticima—poput tigeciklina, fosfomicina ili karbapenema—može pojačati baktericidnu aktivnost i suprimirati razvoj otpornosti. Međutim, optimalne kombinacije i doziranje još uvijek su u istraživanju. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i WHO preporučuju individualiziranu terapiju temeljem ispitivanja osjetljivosti i lokalne epidemiologije.

Gledajući unaprijed, nekoliko novih sredstava je u kasnoj fazi kliničkog razvoja, uključujući siderofore cephalosporine i nove generacije aminoglikozida, koji bi mogli ponuditi dodatne opcije za liječenje infekcija otpornim na polimikstine. Globalna istraživačka zajednica, uz podršku organizacija poput Nacionalnih instituta za zdravlje (NIH), također ulaže u netradicionalne pristupe, uključujući terapiju bakteriofagom i antimikrobne peptide.

Ukratko, iako otpornost na polimikstine predstavlja značajan izazov u 2025. godini, kontinuirane inovacije u terapeutski alternativama i strategijama kombinacija—uz jasne nadzore i upravljanje—ponose nadu za održavanje učinkovite terapije MDR gram-negativnim infekcijama u nadolazećim godinama.

Regulatorne i inicijative upravljanja: Politike Svjetske zdravstvene organizacije i CDC-a

Polimikstinski antibiotici, posebno kolistin i polimikstin B, postali su kritični lijekovi posljednje linije za infekcije otpornije na više lijekova. Međutim, globalni porast otpornosti na polimikstine—uzrokovan kako kliničkom zloupotrebom, tako i poljoprivrednim praksama—naveo je na hitne regulatorne i upravljačke odgovore vodećih zdravstvenih vlasti. U 2025. godini, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) nastavljaju voditi međunarodne i nacionalne napore u suzbijanju širenja otpornosti.

WHO je, kao specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda za javno zdravstvo, zadržava polimikstine na svojoj “rezervnoj” listi unutar AWaRe (Pristup, Praćenje, Rezerva) klasifikacije, naglašavajući njihovu upotrebu samo za potvrđene ili sumnjive infekcije uzrokovane mikroorganizmima otpornim na više lijekova. U 2025. godini, WHO jača svoj Globalni akcijski plan za antimikrobnu otpornost pozivajući države članice na implementaciju strožih kontrola na propisivanje i distribuciju polimikstina, posebno u područjima s visokim stopama otpornosti. Organizacija također podržava razvoj nacionalnih sustava nadzora za praćenje trendova otpornosti i potrošnje antibiotika, s posebnim naglaskom na integriranje podataka iz sektora ljudskog zdravlja i stočarstva.

CDC, kao nacionalni institut za javno zdravstvo Sjedinjenih Američkih Država, ažurirao je svoj Okvir prijetnji otpornosti na antibiotike kako bi istaknuo rastuću prijetnju polimikstin-otpornim Enterobacterales i Pseudomonas aeruginosa. U 2025. godini, CDC širi svoju Mrežu laboratorija za otpornost na antibiotike kako bi poboljšao otkrivanje mobilnih gena otpornosti na kolistin (poput mcr-1) i pružio tehničku podršku za brze odgovore na izbijanje. Osnovni elementi Programa upravljanja antibioticima u bolnicama CDC-a sada uključuju specifične smjernice o ograničavanju upotrebe polimikstina, promicanju dijagnostičkog upravljanja i osiguravanju da se ovi agensi zadrže za slučajeve bez učinkovitih alternativa.

• I WHO i CDC surađuju s međunarodnim partnerima na postupnom ukidanju upotrebe kolistina kao promotora rasta u životinjama koje proizvode hranu, prakse povezane s pojavom prenosivih gena otpornosti.
• Novi regulatorni zahtjevi u 2025. godini obvezuju prijavljivanje svih kliničkih sojeva s potvrđenom otpornosti na polimikstine nacionalnim sustavima nadzora, s ciljem poboljšanja granularnosti podataka i informiranja intervencija javnog zdravstva.
• Kontinuirane obrazovne kampanje usmjerene su na propisivače i farmaceute, naglašavajući ključnu ulogu upravljanja u očuvanju učinkovitosti antibiotika posljednje linije.

Gledajući unaprijed, očekuje se da će obje organizacije intenzivirati svoje napore u sljedećim godinama, s fokusom na globalnu harmonizaciju standarda upravljanja, prošireni nadzor i podršku istraživanju alternativnih terapija. Koordinirane regulatorne i upravljačke inicijative WHO-a i CDC-a ključne su za ublažavanje prijetnje otpornosti na polimikstine i zaštitu javnog zdravlja.

Prognoza tržišta i javnog interesa: Očekivano povećanje istraživanja i svijesti od 40% do 2030. godine

Globalna zabrinutost oko otpornosti na polimikstinske antibiotike očekuje se da će se značajno pojačati do 2025. i u sljedećih nekoliko godina, s prognozama koje ukazuju na 40% povećanje istraživačke aktivnosti i javne svijesti do 2030. godine. Polimikstini, uključujući kolistin i polimikstin B, smatraju se antibioticima posljednje linije za infekcije otpornije na više lijekova. Međutim, pojava i brzo širenje mehanizama otpornosti—najviše plazmidom posredovanih mcr gena—pokrenuli su hitne pozive na akciju od strane zdravstvenih vlasti i istraživačkih organizacija širom svijeta.

U 2025. godini, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nastavlja navoditi bakterije otporn koje na polimikstine među svojim najvišim prioritetnim patogenima, naglašavajući kritičnu potrebu za novim dijagnostičkim, nadzornim i upravljačkim programima. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u Sjedinjenim Američkim Državama i Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) u Europi izvijestili su o rastućim stopama otpornosti na kolistin u kliničkim sojevima, posebno među karbapenem-otpornim Enterobacteriaceae (CRE). Ove agencije proširuju svoje mreže nadzora i ulažu u javnozdravstvene kampanje kako bi povećale svijest među kliničarima i općom javnošću.

Analiza tržišta za 2025. sugerira snažan porast financiranja za istraživanje i razvoj usmjerenih na otpornost na polimikstine. Velike farmaceutske tvrtke i akademske institucije ubrzavaju napore za otkrivanje novih antibiotika, alternativnih terapija i brzih dijagnostičkih alata. Nacionalni instituti za zdravlje (NIH) i Europska agencija za lijekove (EMA) prioritiziraju grantove i regulatorne puteve za inovacije koje se bave otpornosti na antimikrobne tvari, s posebnim fokusom na agense posljednje linije poput polimikstina.

Javni interes također će rasti, pokrenut snažnim izbijanjima i povećanim medijskim pokrivanjem kriza otpornosti na antibiotike. Obrazovne inicijative koje vode organizacije kao što su Svjetska zdravstvena organizacija i nacionalna ministarstva zdravstva očekuje se da će se proširiti, s ciljem informiranja i zdravstvenih radnika i javnosti o razboritoj upotrebi polimikstina i opasnostima otpornosti. Očekivano 40% povećanje istraživačkih rezultata i kampanja svijesti do 2030. reflektira koordinirani globalni odgovor, s međusobnim suradnjama između vlada, akademske javnosti i industrije.

Gledajući unaprijed, izgledi za borbu protiv otpornosti na polimikstine ovise o održavanju ulaganja, međunarodnoj suradnji i uspješnom prevođenju istraživanja u kliničku praksu. Sljedećih nekoliko godina bit će ključne u određivanju hoće li ovi napori nadmašiti evoluirajuću prijetnju otpornosti i očuvati učinkovitost ovih vitalnih antibiotika.

Budući izgledi: Inovacije, izazovi i put naprijed

Budući izgledi za borbu protiv otpornosti na polimikstinske antibiotike oblikovani su složenim međusobnim djelovanjem znanstvenih inovacija, globalne zdravstvene politike i stalne evolucije bakterijskih patogena. Do 2025. godine, polimikstini—predvsem kolistin i polimikstin B—ostaju ključni antibiotici posljednje linije za infekcije otpornije na više lijekova gram-negativnih sojeva. Međutim, brza pojava i globalno širenje mehanizama otpornosti, posebno plazmidom posredovanih mcr gena, podigla su hitne zabrinutosti među zdravstvenim vlastima i istraživačima.

Nedavni podaci o nadzoru pokazuju da se otpornost posredovana mcr sada detektira u kliničkim i poljoprivrednim postavkama na svim kontinentima, s osobito visokom prevalencijom u dijelovima Azije i Europe. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nastavlja navoditi karbapenem-otpornog i polimikstin-otpornog Enterobacteriaceae kao kritične prioritetne patogene, naglašavajući potrebu za ubrzanjem istraživanja i napora za upravljanjem. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u Sjedinjenim Američkim Državama također su istaknuli sve veće otkrivanje kolistin-otpornog sojeva u svojim godišnjim izvještajima o prijetnjama, potičući poboljšani nadzor i mjere kontrole infekcija.

Gledajući unaprijed, u razvoju su nekoliko inovativnih strategija za rješavanje otpornosti na polimikstine. Ove uključuju:

• Novos postavljeni polimikstinski derivati: Farmaceutska istraživanja usredotočena su na analogne polimikstine nove generacije s poboljšanim profilima sigurnosti i smanjenom nefrotoksičnošću. Klinička ispitivanja u ranoj fazi su u tijeku, a neki kandidati pokazuju obećavajuću aktivnost protiv sojeva pozitivnih na mcr.
• Kombinacijska terapija: Istražuju se mogućnosti kombiniranja polimikstina s drugim antibioticima ili adjuvantima kako bi se obnovila učinkovitost i suzbila otpornost. Prekliničke studije i pilot klinička ispitivanja ocjenjuju sinergističke učinke, posebno s β-laktamima i netradicionalnim agensima.
• Brze dijagnostike: Očekuje se da će razvoj i implementacija brzih molekularnih dijagnostika za mcr gene poboljšati otkrivanje i usmjeriti ciljana liječenja, smanjujući neodgovarajuću upotrebu polimikstina.
• Globalne inicijative upravljanja: Međunarodne organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije i nacionalne agencije intenziviraju programe upravljanja antimikrobnim sredstvima, s fokusom na ograničavanje upotrebe polimikstina u poljoprivredi i ljudskoj medicini.

Iako se očekuje napredak, veliki izazovi ostaju. Prilagodljivost gram-negativnih bakterija, ograničena opskrba novim antibioticima i široka upotreba polimikstina u stočarskoj proizvodnji i dalje pokreću otpornost. Sljedećih nekoliko godina zahtijevat će koordiniranu globalnu akciju, ulaganje u istraživanje i robustan nadzor kako bi se očuvala učinkovitost polimikstina. Put naprijed oslanja se na integraciju znanstvenih proboja s reformama politika i strategijama javnog zdravstva, kako naglašavaju vodeće vlasti poput Svjetske zdravstvene organizacije i Centri za kontrolu i prevenciju bolesti.

Izvori i reference

• Svjetska zdravstvena organizacija
• Centri za kontrolu i prevenciju bolesti
• Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti
• Europska agencija za lijekove
• Svjetska zdravstvena organizacija
• Centri za kontrolu i prevenciju bolesti
• Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti
• Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda
• Europska agencija za lijekove
• Nacionalni instituti za zdravlje